Sentić

Župa Gradac (zažablje) spominje se još u srednjem vijeku. Od ove župe su odvojene župe Neum i Hutovo.

Pučanstvo iz većine sela gradačke župe nije masovno išlo u zbjeg. Neke su obitelji radi preživljavanja odlazile u Slavoniju, jer je zbog nedostatka hrane bilo umiranja od gladi, a to je pridonijelo oboljenju od raznih zaraznih bolesti kao što su razne vrste tifusa, dizenterija i razne druge bolesti. U sela gradačke župe četnici tijekom II sv. rata nisu zalazili, jer je bila čvrsta crta obrane Mramor-Hutovo-Zelenikovci, ali su ulazili partizanski ilegalci iz Dalmacije, doline Neretve i istočne Hercegovine.

Partizani hercegovačkih brigada ušli su u listopadu 1944. godine u sela župe Gradac, ali nisu provodili velike progone mjesnog pučanstva. Više su zlo napravili članovi OZNE, UDBE i KNOJA iz kojih su pojedinci provodili nasilje, pa čak i vršili ubojstva. (U Gracu je po zlu ostao zapamćen, čuveni progonitelj hrvatskog puka, zapovjednik OZNE u Stocu Osman Pirija).

Od dolaska partizana stvara se u Žabi zbjeg pojedinaca i grupa koje se ne povlače s vojskom prema Sloveniji i koje su se vraćali s Križnog puta i sklanjale od novih vlasti. Tu je osnovana i postrojba križara (škripara) koja je imala svoje zapovjedništvo. Partizani se u početku nisu smjeli s njom sukobiti. Križari su održali u siječnju 1945. godine i čuveno Gradačko sijelo. Stalna prisutnost partizanskih jedinica i njihova propaganda učinili su svoje: ljudstvo ove križarske postrojbe počelo se pomalo osipati odlazeći prema svojim mjestima. Pojedinci su se predavali. Oni koji se nisu mogli pomiriti s partizanskom vlašću ostajali su i dalje u brdima. na njima su vršeni stalni progoni.

Tako su u partizanskoj akciji ubijeni: na Dubravici Nikola i Gašpo Bjelopera, na Potocima prema Grabovici Mato Koncul, na brdu iznad Mijića polja, na Curića klancu Mato Konjevod iz Hutova i u Glimču Vidoje Raič iz Dračeva.

Jedna od posljednjih većih grupa (sedam) križara, koja se zadržala na prostorima Graca ubijena je od pripadnika KNOJ-a iz Metkovića na obroncima Žabe. Pokopani su na mjestu ubojstva kod Vučje peći na Svatskom podu šestorica i to: Antun Bačić iz Neuma, Niko Filipović tabornik iz Čapljine, Glavinić iz Dretelja (?), Đure Moro iz Jasoča (do godinu dana u grmu česmine čobani su pronašli molitvenik na kome je pisalo "Mara Moro"), Marijan Papac - Zorlić s Pušišta i neki čovjek od Požege - navodno liječnik i jedna djevojka, a sedmi je od njih ubijen i pokopan nedaleko od njih pod Janjinim strugom.

Na kraju rata mnoge su obitelji očekivale svoje sinove, ali oni se nikada nisu javili, niti su došli kući. Nestadoše na dugim Križnim putevima, a većina njih nadomak kućnog praga. Mnoge su majke poput ove majke govorile: "Bože moj, kako nema te naše djece iz rata!".

Mnogim obiteljima stizale su poruke da će se uskoro vidjeti. Takvu poruku napisa i Josip Bjelopera pok. Miše iz logora u Požegi da se u logoru nalazi 23 poznanika iz župe Gradac. Nijedan od njih nije došao kući.

Pučanstvo župe proživljavalo je teške progone nove vlasti, a gotovo u istoj bijedi i neimaštini kao i u vrijeme rata. Mnogim obiteljima oduzimano je i ono malo "bijede" što su imali: žito, stoka, meso i ostalo, a pojedincima su odnosili sve iz kuća, pa i sav namještaj - ostajali su goli zidovi.

SENTIĆ ANDRIJA (Vidin i Anice r. Matić). Rodio se 09. studenog 1912. godine u Gornjem Gracu. Radio je u Dubrovniku u luci gdje se i oženio. Tu su ga mobilizirali partizani te je u prosincu 1944. godine poginuo u prvim redovima u okolici Knina.

SENTIĆ BOŠKO (Matin i Ruže r. Kalauz). Rodio se 08. rujna 1925. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić služio je u Opuzenu kao njemački vojnik. Posljednji put viđen je u Mostaru. Nakon toga gubi mu se svaki trag.

SENTIĆ IVAN – Riljac (Antunov i Ivane r. Glavinić). Rodio se 09. srpnja 1921. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je početkom 1942. godine u hrvatsku vojsku negdje u Bosni i poginuo 1943. godine u borbi u okolici Prijedora.

SENTIĆ JOZO – Šiše (Vidin i Anice r. Matić). Rodio se 24. Ožujka 1910. godine u Gornjem Gracu. Sa ženom Božom (r. Kitin) imao je kćer. Stupio je 1941. godine u hrvatsku vojsku. Zarobljen je 1945. godine u povlačenju i vraćen Križnim putem do logora u Mostaru. Viđen je u Hutovu u transportu za Trebinje gdje je ubijen.

SENTIĆ LUKA (Vidin i Anice r. Begušić). Rodio se 17. listopada 1924. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je početkom 1942. godine u hrvatsku vojsku i služio u Slavoniji. Posljednji put je viđen 1945. godine u koloni kod Brežica u Sloveniji i nestao je na Križnom putu.

SENTIĆ LJUBO (Matin i Janje r. Vukasović). Rodio se 02. travnja 1920. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je koncem 1941. godine u hrvatsku vojsku i služio u Bosni. Doživio je svršetak rata i nestao je 1945. godine na Križnom putu.

SENTIĆ MARKO (Lukin i Božice r. Tapalović). Rodio se 07. ožujka 1927. godine u Gornjem Gracu. Kao mladog momka partizani su ga mobilizirali te je poginuo u veljači 1945. godine u Visokom u kući koju su opkolili četnici i Nijemci.

SENTIĆ MATO (Vidin i Anice r. Matić). Rodio se 17. ožujka 1905. godine u Gornjem Gracu. Sa ženom Cvijom (r. Glavinić) imao je 5 djece. Stupio je 1941. godine u pričuvu hrvatske vojske u Trebinju. Izbjegao je 1942. godine u Slavoniju gdje su ga u Žigarevcima kod Požege 1943. godine, kao civila partizani isjekli na komade i bacili u bunar.

SENTIĆ MATO (Lukin i Božice r. Tapalović). Rodio se 01. kolovoza 1923. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je 1942. godine u hrvatsku vojsku i služio je u Slavoniji. Utopio se 1943. godine u Savi kod Jasenovca u borbi.

SENTIĆ PASKO – PAVO (Đurin i Mare r. Stanković). Rodio se 01. kolovoza 1886. godine u Gornjem Gracu. Bio je slaba zdravlja i nesposoban za vojsku te je ostao kod kuće gdje je 08. ožujka 1943. godine umro ponajviše od gladi.

SENTIĆ PERO (Ivanov i Božice r. Šutalo). Rodio se 16. veljače 1922. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je 1941. godine u hrvatsku vojsku. Zarobljen je u povlačenju 1945. godine i vraćen Križnim putem do logora u Sisku iz koga su ga jedne noći izveli i više se nije vratio. Odveli su ga sa Lukom Vukorepom.

SENTIĆ RAFO (Ilijin i Stojke r. Maslać). Rodio se 08. travnja 1926. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je 1943. godine u hrvatsku vojsku u Hutovu i raspoređen na Cerovicu (Hrasno). Trag mu se izgubio 1944. godine u borbi na Brštanici kad je miniran rezervoar.

SENTIĆ VLADO (Božin i Janje r. Sentić). Rodio se 21. kolovoza 1922. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je 1942. godine u hrvatsku vojsku u Petrinji i otišao na obuku u Njemačku. U borbi na Plješivici kod Kulen Vakufa zarobili su ga (s još nekoliko vojnika) u ožujku 1943. godine partizani i mobilizirali i bio je komadant bataljuna. Poginuo je u prosincu 1944. godine u Otoku kod Vinkovaca.

SENTIĆ VOJO (Matin i Janje r. Vukasović). Rodio se 09. lipnja 1923. godine u Gornjem Gracu. Kao mladić stupio je 1941. godine u hrvatsku vojsku. Posljednji put je viđen u koloni u Brežicama u Sloveniji. Nestao je 1945. godine na Križnom putu.

Stradanje Hrvata tijekom Drugog sv. rata i poraća u istočnoj Hercegovini.

Humski zbornik V

(1),2,